Društvo

TRADICIJA: Sabor u Kučima na Spasovdan (povodom dolaska mošti Sv. Arsenija )

Piše: Slavko Perošević

Imal’ veće časti na svijetu
Za narodnog i epskog poetu
Za čovjeka od stiha i pera
No’ bit s’ braćom đe se brani vjera
Da’ um imam velikog Njegoša
Da’ mi šapću vile sa Tvrdoša
Da’ me prate anđeli nebeski
Da’ sam slavan kano Dostojevski
Filip Višnjić da u meni spava
Da’ dar imam Pekić Borislava
Misli bistre ko’ rijeka Piva
Da’ naslednik Andrića sam Iva
Da’ sam pesnik pametni’ od pčele
Bećirović da sam iz Bijele
Da sam mudar kano’ Ćopić Branko
Ne bi moglo moje pero tanko
Opjevati šta je bilo juče
Na saboru u Viteške Kuče
Malo puta u svome vijeku
Na takvome bio sam dočeku
Niti sretah na zemaljskoj kugli
Takvih ljudi ko’ na kučke Ubli
Dan bijaše vedar s malo vjetra
Kad naslednik cetinjskoga Petra
Ispred divne svešteničke svite
Banu među Kuče ponosite
I đe’ vjetar sa Komova huči
Gromko viknu „Pomoz Bog vam Kuči“
U to jeknu kroz brda i grede
„Pomoz Bog ti naš čestiti đede“
Tu je jeka pozdravila zvona
Naslednika cetinjskoga trona
A u Kuče s’ njim je toga dana
Došo suri oro iz Banjana
Naš Vladika i duhovni vođa
Što na slavnog liči Karađorđa
Njegoš bi ga u vremena davna
Sio kraj’ se’ kano sebi ravna
U nj’eg narod gleda ko’ u fresku
A on brani Srbiju nebesku
U Hristovu obučen odoru
Njegoševu brani Crnu Gora
Pred olujom sam stoji bez straha
Taj naslednik Pavla Patrijarha
Tu u svetom Hristovome hramu
Ko’ najljepša ikona u ramu
Ko’ laguna u moru doboku
Izložene narodnome oku
Pred oltarom svete crkve zborne
Ležale su mošti čudotvorne
Što ih Srbi kroz vjekove slave
Naslednika Nemanjića Save
Čije ime svod nebeski tiče
Arsenija Svetoga iz Žiče
Te’ su mošti nekada iz Peći
Kad je zulum vladao najveći
U vrijeme muka i nevolje
Iz Morače svete i Dovolje
Donijete u pleme hajduka
Da ih turska ne skrnavi ruka
Tu čuvahu , stare knjige uče
Kuči mošti, a i mošti Kuče
Sve do’ dana kada protiv Boga
Krenu vojska Zeka Manitoga
Kada radi sujete i ara
Kučka sela spali i pohara
Spali sela pokla sirotinju
I iz Kuča odnese svetinju
Nečovještvom ču’ se nadaleko
Proklet nek si zadovijek Zeko
Ali evo na dan ovaj sveti
U ponosne gore i vrleti
Đe’ sjeverac kroz goleti brije
Doće opet Sveti Arsenije
Da milošću svojom izobilja
Ponosite Kuče blagosilja
Tu je goste visokog ugleda
Pozdravila jedna glava sjeda
Pozdravi ih riječ gorskog zmaja
Starog Kuča Prelevića Raja
Svaka riječ ko’ zlato mu sija
Ne bi bolje Bećković Matija
Tu i mene narodnog pjesnika
Dočekaše ko’ da sam Vladika
Još me grlo od ponosa steže
S’ Kučima me staro bratstvo veže
Vrijednije od svakih novaca
Jer moji su stari iz Rovaca
Svi vi znate šta je po srijedi
To je bratstvo koje ne blijedi
Ta sjećanja još uvjek ne venu
U Rovačkom i Kučkom plemenu
Moji sada žive u Uskoke
Ali i te veze su duboke
Jer u doba Zeka Manitaća
Mi smo Kuče sreli kano braća
Kuč nijedan u taj zeman jada
Od uskočke puške nije strada
Pod komandom Cerović Novice
Obrnusmo ka’ zemlji oštrice
Jer Ban viknu sa pomamna hata
„Sramotno je nož dići na brata“
Tu ogrija Kuče svjetlost jarka
Ne htje Noko da ide na Marka
A na kraju ove pjesme dične
Pozdraviću prijatelje lične
Mnogo ih je iz tog vrlog kraja
Pa bih dugo piso i nabraja
Ponosan je na vas naš vladika
Ponosne su gusle i epika
Ponosan je Marko sa Meduna
Vi ste pleme ljudi i tribuna
Oslonac je srpstvu vaša miška
Ponosan je i Novak i Giška
Ponosni su i Momir i Darko
Srpskog roda vi ste sunce jarko
Čaša meda u jezeru žuči
BOG NEKA VAS ČUVA BRAĆO KUČI

Izvor-foto:In4S

Categories: Društvo

Leave a Reply