Na nikšićkom groblju sahranjena slikarka Vasilisa Radojević Smrću umjetnice Vasilise Radojević Nikšić je ostao bez jedne od svojih najautentičnijih figura, a njenim odlaskom zatvoreno je jedno značajno poglavlje i simbolično završena jedna epoha.

Njen umjetnički opus obilježili su rijedak talenat, duboka osjećajnost i specifičan spoj genijalnosti i tragike. Iako je jezgro njene umjetničke karijere bilo kratko i sabijeno u intenzivan izraz, Vasilisa je munjevito oblikovala prostor oko sebe, ostavljajući iza sebe djela koja su nosila više snage i napona nego čitave industrijske strukture.

Sahrana na nikšićkom starom groblju protekla je u tišini i potpunom odsustvu klasičnih građanskih protokola – bez čitulja, suza uobičajenog formata i zvaničnih saučešća. Taj neuobičajeni ispraćaj dodatno je naglasio usamljenost, ali i veličinu njenog životnog puta, učinivši da čitav grad simbolično stane u znak poštovanja prema njenom liku i djelu.

Život Vasilise Radojević bio je razapet između vrhunskog duha i teških životnih izazova, ali je uprkos svemu ostao beskompromisan svjedok onoga što umjetnost može da učini od života.

Ona ostaje upamćena kao kraljica ljepote i vojvotkinja tame nikšićkog asfalta, čije sjećanje, umjetnost i unutrašnji sjaj neće izblijedjeti u uspomenama onih koji su imali privilegiju da svjedoče njenom vremenu.