Pisac Miro Vuksanović, čije su ruke i misli utkane u knjige o Semolju, juče je sahranjen u zavičaju, u Krnjoj Jeli, podno iste planine koja je čuvala njegove tajne i snove.Svaka stranica njegovog rukopisa, pisana ćiriličkim krasnopisom, nosi fragmente svijeta koji je oblikovao – svijet u kojem je svaka priča, svaka riječ, bila je kalauz ka Semolj gori: planini, ideji, domu i unutrašnjem miru kojem je težio do poslednjeg daha.
Akademik Miro Vuksanović (1944–2026) je bio veliki čovjek, naučnik, veliko ime srpske književnosti. Posvećenik nauke, ali još više posvećenik srpskog jezika i ćiriličnog pisma, srpske tradicije, usmenoga i duhovnoga predanja.– Izrastao je u veliko ime srpske književnosti, ali i čovjeka ogromnog truda i rada. Čega se god dohvatio Miro Vuksanović na polju nauke i kulture, sve je sa uspjehom završavao i postao član naših najuglednijih naučnih i kulturnih institucija – Matice srpske i Srpske akademije nauka i umjetnosti. Vratio se zavičaju, svojoj Semolj gori, od koje se davno odvojio da bi se ispunio znanjem i poslužio rodu na najbolji mogući način – rekao je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Sabravši mnoga duhovna bogatstva, Vuksanović sve to opet vraća svom zavičaju…

– I danas, ostavljajući nam veliku žalost i veliku prazninu njegovim odlaskom, svi smo ponosni što smo imali jednoga takvoga čovjeka među nama. Čovjeka koji će uvijek ostati sa nama, jer za njim ostaju njegovo djelo, njegova dobrota i svijetli spomen njegovoga lika – rekao je vladika.Osvrnuvši se na Vuksanovićevo porijeklo, koje je iz značajne moračke i uskočke porodice, mitropolit je kazao da su se njegovi preci istakli junaštvom naročito u vrijeme Svetog Petra Cetinjskog i Karađorđa.

Obrativši se ožalošćenoj porodici, mitropolit Joanikije je istakao da ona treba da bude ponosna, poželjevši da ime Mira Vuksanovića svijetli u Crnoj Gori kao što svijetli i u Beogradu i Novom Sadu. Posebno je naglasio njegovu odanost Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

– Uvijek se odazivao kada smo ga pozivali na naše crkvene svečanosti, posebno na svetosavske akademije. Kao veliki besjednik, čovjek pun znanja, otmenosti i gospodstva, uvijek nam je donosio veliku radost i ohrabrenje, i osvježenje. A danas, evo, moleći se Bogu za pokoj njegove duše, uvjereni smo da mu je Gospod, zbog njegovih trudova, zbog njegove odanosti svojoj otadžbini i svome narodu i svojoj Crkvi, pripremio mjesto pored Njegoša, pored Vuka Karadžića, pored Iva Andrića, pored najvećih imena u našem narodu koje pamtimo. Neka mu bude vječan spomen, a porodici mir i utjeha, i svaki napredak – kazao je, između ostalog, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.