U kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici večeras, 28. septembra 2026. godine, održana je svečana akademija povodom obilježavanja 230 godina od Bitke na Krusima, u organizaciji Mitropolije crnogorsko-primorske i Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Akademija je bila posvećena sjećanju na slavnu pobjedu iz 1796. godine i na duhovno i državotvorno djelo Svetog Petra Cetinjskog, pod čijim su vođstvom Crnogorci i Brđani odbranili svoju slobodu.

Pozdravno slovo uputio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, dok su besjede održali predsjednik Crne Gore g. Jakov Milatović i ministar odbrane u Vladi Crne Gore g. Dragan Krapović.

Ovom svečanom događaju između mnogih visokih zvanica prisustvovali su: Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit lovčanski Bugarske pravoslavne crkve g. Gavrilo, Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južnocentralno-američki g. Kirilo, administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije, predsjednik Skupštine Crne Gore g. Andrija Mandić, zamjenici gradonačelnika Glavnog grada gđa Nađa Ljiljanić i g. Boris Spalević, kao i potomci porodice Petrović-Njegoš i mnogobrojno sveštenstvo i vjerni narod.

Mitropolit Joanikije je na početku obraćanja ukazao da sjećanje na velike događaje iz prošlosti predstavlja priliku da se iznova otkriju neprolazne vrijednosti za koje vrijedi živjeti i žrtvovati se. Govoreći o ličnosti Svetog Petra Cetinjskog, naglasio je da je njegovom vojničkom podvigu prethodio istrajni pastirski trud na pomirenju zavađenih bratstava i plemena:

„Sveti Petar Cetinjski bio je, po riječi Hristovoj, pastir dobri koji život svoj polaže za od Boga povjereni mu narod. On je pred bitke na Martinićima i Krusima, ne štedeći sebe, dan i noć mirio zavađene domove i plemena po Crnoj Gori i Brdima ne bi li ih objedinio da složno izađu na megdan protiv vojno nadmoćnog Mahmut-paše Bušatlije. Podsjetimo se da je pred bitku na Martiniće imao muke sa nekim plemenskim glavarima koji se njegovom pozivu za pomoć Brđanima ne odazvaše nego odoše u Podgoricu da se javno pokore Mahmut-paši. Neki drugi mu poručiše da ne mogu doći zbog sijanja i prašenja i zbog rati domaće. Bilo je i takvih koji su bili gotovi primiti silnoga Mahmuta da s njime krenu na susjedno pleme.“

Ukazujući na snagu svetiteljeve apostolske misije mira, Visokopreosvećeni Mitropolit podsjetio je na usvajanje Stege, kojom su se Crnogorci i Brđani obavezali na međusobnu vjernost i zajedničku odbranu vjere, otadžbine i slobode. Njenu suštinu prepoznao je u jevanđelskoj ljubavi i spremnosti na žrtvu za bližnje:

„Kroz Stegu projavljuje se Jevanđelje Hristovo, ne samo što se osuđuje Juda izdajnik i njegovi sledbenici koji bi se mogli pojaviti u crnogorskom i brdskom obščestvu, nego i zato što dosledno slijedi Hristovu riječ: nema veće ljubavi od one kad neko život svoj položi za bližnje svoje. To jevanđelsko načelo upečatilo se u Crnu Goru i cijelu srpsku istoriju preko žrtve Svetog Jovana Vladimira i još jasnije preko žrtve kosovskih junaka. Svešteno dejstvo te žrtve artikuliše Stega kad poziva da se u predstojećem boju sa Mahmut-pašom Crnogorci i Brđani složno žrtvuju i ne žale svoju krv proliti za odbranu pravoslavne vjere i svoje mile otadžbine. Stega, koju je formulisao Sveti Petar Cetinjski, više liči na tekst obnavljanja zavjeta, i zakletvu kao neizostavni dio zavjetovanja, nego na tekst građanskog zakona s kraja 18. vijeka.“

Osvrćući se na samu bitku, Mitropolit Joanikije je podsjetio na višestruku brojčanu i materijalnu nadmoć vojske Mahmut-paše Bušatlije, ističući moralnu snagu i odlučnost branilaca okupljenih oko Svetog Petra. Naglasio je da je pobjedom na Krusima Crna Gora odbranila slobodu i zakoračila u novu epohu svoje istorije, osnažena pripajanjem Bjelopavlića i Pipera.

Pobjede na Martinićima i Krusima, kako je ocijenio, zapalile su iskru slobode koja je nadahnjivala kasnije oslobodilačke borbe balkanskih naroda. Završavajući pozdravno slovo, Mitropolit je poručio da trajna pouka ovih pobjeda ostaje potreba za narodnim jedinstvom, utemeljenim na vrlini i primjeru onih koji predvode narod:

„Iz naših pobjeda nad Mahmut-pašom možemo se poučiti o tome koliko je važno jedinstvo i sloga u narodu i državi. Samo po sebi je razumljivo da narod hoće da se objedini samo oko onih ličnosti koje su svojim vrlinskim životom postale dobar primjer za ugled svima kao što je bio Sveti Petar Cetinjski. Zato ćemo ovu besjedu završiti sa jednim narodnim predanjem o njemu. Govorilo se da su neki ljudi u najvećem jeku bitke na Krusima gledali Svetog Petra kako se digao od zemlje i stoji u vazduhu sa krstom u jednoj ruci, a mačem u drugoj, sav u nekoj neobičnoj svjetlosti, te tako ide po vojsci i sokoli duh na boj protiv dušmanina Krsta Hristova. Vjerujemo da on i danas kao svetitelj Božji s neba štiti svoje duhovno stado i bodri ga da čuva svoju otadžbinu i u njoj živu iskru pravoslavne vjere, pravde, slobode i istinskog bratskog zajedništva!“