Na današnji dan ubijen Martin Luter King

Na današnji dan, 4. aprila 1968. godine u Memfisu, u američkoj saveznoj državi Tenesi, ubijen Martin Luter King, borac za građanska prava i mir

U borbi za ravnopravnost crnaca u SAD služio se Gandijevim metodama nenasilja i građanske neposlušnosti. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1964. godine.

U borbi za ravnopravnost Afroamerikanaca u SAD koristio je metode nenasilja i građanske neposlušnosti. Smatra se jednim od najboljih govornika u istoriji Sjedinjenih Država. Njegovi govori i danas su baština ne samo Amerikanaca već i cijelog čovječanstva. Zajedno sa govorima Gandija i Tolstoja  postali su manifest nenasilne borbe za ljudska prava. Martina Lutera Kinga je posthumno, 1977. godine, odlikovao predsjednik Džimi Karter Predsjedničkom medaljom slobode. Od 1986. godine se u SAD obilježava dan posvećen njemu, a 2004. godine mu je posthumno dodijeljena kongresna Zlatna medalja. Iako za života osporavan i kritikovan od strane režima (FBI ga je pratio i prisluškivao) i svojih sunarodnika (Malkolm Iks i Crni panteri bili su za revolucionarnu borbu) postao je jedan od simbola SAD i afroameričke zajednice. Danas oko 730 većih i manjih gradova u SAD ima ulicu koja nosi njegovo ime.

„Danas vam kažem, prijatelji moji, uprkos teškoćama današnjice i sjutrašnjice, ja imam san. To je san koji je duboko ukorijenjen u američkom snu. Imam san da će se jednog dana ova nacija izdići i živjeti po pravom redu svog postojanja. Za mene je ova istina sama po sebi razumljiva – svi ljudi su stvoreni jednaki.

Imam san da će jednog dana na crvenim brdima Džordžije sinovi nekadašnjih robova i sinovi nekadašnjih robovlasnika sjedeti zajedno, za istim bratskim stolom.

Ja imam san da će jednog dana i sama država Misisipi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom ugnjetavanja živi svojim punim bićem, da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvoro djece jednog dana živjeti u društvu u kom se niko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih tretirati onako kako oni to svojim karakterom zasluže.

Imam san da će jednog dana Alabama sa zlokobnim rasistima, sa svojim guvernerom sa čijih usana silaze riječi kao intervencija i anuliranje rasne integracije, da će tačno tamo mali crni dječaci i male crne djevojčice pružiti ruke malim bijelim dječacima i djevojčicama, kao braći i sestrama.

Ja imam san da će se jednog dana uzdignuti sve doline, a svi bregovi i planine će se smanjiti. Da će se bregovita mjesta poravnati, a neravna ispraviti. I da će dobrota biti svima vidljiva i da će je svako spoznati. To je moja nada. Sa ovim uvjerenjem, vratiću se nazad na jug. Sa ovim uvjerenjem biću sposoban da od brijega očajanja načinim kamen nadanja. I, sa ovim uvjerenjem, mi ćemo biti sposobni da nesklad naše nacije pretvorimo u zvukove predivne simfonije.

Sa ovom spoznajom bićemo sposobni zajedno da radimo, da se zajedno molimo, zajedno da se borimo, zajedno da idemo u zatvor, zajedno da ustajemo za slobodu, sa spoznajom da ćemo jednog dana biti slobodni. A to će biti dan kada će sva Božija djeca u ovoj zemlji ovoj pjesmi dati novo značenje. Ako Amerika želi postati velika nacija onda ovo mora postati istina…“

Izvor: Mitropolija (Priredio: Miomir Đurišić)Foto: Julian Wasser