Definitivno nije peludna groznica: Pčela medarica ne može u rano proljeć ni pronači dovoljno polena, koliko bi joj trebalo. Punom brzinom kreće se naprijed u cvijet šafrana i privijs se uz njega kao da nema sutra. I ne samo da se privija, već se praktično i lijepi za njega.

Jer, pčelinja dlaka je bolja od najružnijeg džempera: elektrostatički nabijena, skuplja polen kao što poliesterske tkanine skupljaju dlačice. Da bi to učinile, pčele trljaju svoja tijela i krila o zrak dok lete. To im daje pozitivan naboj, ponekad s naponom od nekoliko stotina volti na površini tijela. Naboj cvjetova, s druge strane, je blago negativan. Zbog razlike u naboju, zrnca polena skaču s cvijeta na pozitivno nabijenu dlaku pčele. Zum, zum, zum, mala pčela ni u kom slučaju nije glupa.

Slika: Cvjetovi šafrana nude i nektar za brzu energiju i polen bogat proteinima i mastima, koji je neophodan za podizanje legla. Medonosne pčele miješaju polen šafrana s medom, kako bi napravile “pčelinju pogaču”, koji služi kao glavna hrana za larve.

Usput: pčela medarica izlijeće iz košnice tek na temperaturrama iznad 13 stapeni. (bams) Z. N. (NovaSloboda)