Ironija sudbine, ili podsjećanje da stvarna politika često ide ispred protokola: ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir, venecuelanska opoziciona političarka Marija Korina Mačado, odlučila je da svoje najviše svjetsko priznanje posveti — Donaldu Trampu.

„Posvećujem ovu nagradu patećem narodu Venecuele i predsjedniku Trampu za njegovu odlučnu podršku našoj stvari“, poručila je Mačado preko društvene mreže X, stavljajući tako do znanja da se iza njenog mira ipak krije jedan nepogrešivo prepoznatljiv američki pečat.

Nobelov komitet možda je i ove godine izbjegao da nagradi čovjeka koga mrze svi „poželjni“ mediji i elite — ali je i sam rezultat, i poruka laureatkinje, postala direktan šamar njihovim iluzijama.
Dok je Brisel gledao ka Kijevu, a Njujork ka klimatskim aktivistima, stvarna simbolika stigla je iz Karakasa: žena koja se godinama bori protiv režima Nikolasa Madura, svoje priznanje posvećuje čovjeku koga taj isti zapadni establišment pokušava da uništi.

Ispalo je, dakle, da je Tramp dobio Nobelovu nagradu — samo bez diplome i zlatne medalje.

I to baš u vremenu kada su mnogi očekivali da će Tramp, zbog svojih mirovnih inicijativa i zaustavljanja više sukoba tokom svog mandata, biti laureat sam. Umjesto toga, dobio je — simboličku potvrdu od žene koja je svoju borbu za slobodu Venecuele vezala upravo za njegovu politiku.

Dok se liberalni svijet utrkuje u samozadovoljnom moralizmu, Tramp, htjeli oni to ili ne, ostaje čovjek koji inspiriše borce protiv diktatura, od Južne Amerike do Istočne Evrope.