BEZ KOSOVA

Srbin bez Kosova
kao čovek bez srca,
kao bez krila ptica,
kao šuma bez drveća,
kao godišnja doba
bez proleća,
kao reka bez vode,
kao da Srbi nisu
međ’ zemaljske narode

Srbin bez Kosova

– apatrid,
gologlav, ćelav,
go i bos…,
kao prosjak bez vreće,
kao guslar bez gusala,
kao oči bez vida,
kako se osvrnuti za sobom
bez stida?
u istoriju, u veru…,
kako pogledati
u Pećku Patrijaršiju,
kako u Kneževu večeru?

Srbin bez Kosova
kao invalid bez štake,
kao u odnosu na nejač
– podržavati jake,
kao Srbin biti
a ćirilicom ne pisati,
kao pljunuti sebi u lice,
kao zlo dobrom proglasiti,
kao za neprijateljima našim
ni trena ne časiti,
kao reći, pa poreći,
kao sa Kosova polja pobeći
kako bi od Kosovskih mučenika
mudriji bio i veći

Srbin bez Kosova
kao majka bez mleka,
kao od nečoveka
graditi čoveka,
kao svetlost
tamom proglasiti,
kao od srede
nedelju počinjati,
kao za sudbinu svoje Crkve,
svoga naroda ne mariti,
kao Srbin biti
a srpskog imena ne imati,
kao Boga i Svetog Save
se odreći
da bi bogatstvo
ovoga sveta mogao steći,
kao iz ljudi se ispisati,
kao u vijek vijekova
rđom kapati…,
sve to će nas zadesiti,
zato, Lazarevom zavetu
se vratiti,
i Kosovo u Srbiji sačuvati

Episkop Fotije