Društvo

Arhimandrit Ilarion hirotonisan za episkopa novobrdskog

Iguman Draganca arhimandrit Ilarion (Lupulović) hirotonisan je danas za vikara Patrijarha srpskog sa titulom episkopa novobrdskog.

Svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog Save na Vračaru, u okviru koje je i izvršen čin hirotonije, služio je patrijarh Porfirije sa arhijerejima i sveštenstvom.

Uručijući episkopu Ilarionu žezal – simbol arhijerejske službe, postojanog nošenja krsta, usrdne brige za narod Božji i revnosti za pravdu Gospodnju – Njagova Svetost Patrijarh g. Porfirije je poručio:

„Svi znamo da izbor nekog za episkopa ne liči na bilo koju vrstu izbora koju mi ljudi vršimo pojedinačno ili kao zajednica. Svi naši izbori najčešće jesu izbori u skladu sa našim stavovima, razmišljanjima i uverenjima i uvek znamo da ti izbori mogu biti ispravni, mogu biti tačni, ali neretko, imamo iskustva, mogu biti pogrešni. Međutim, kada Crkva bira episkope onda tu nije reč o običnom ljudskom izboru. Izvole se Duhu Svetome i nama jeste formulacija koju koristi Crkva kada vrši svoje izbore, a i onda kada bira nekog za Episkopa. Кada bi taj izbor bio samo naš i kada bi se oslanjao na našu ljudsku logiku, postojala bi mogućnost da taj izbor ne bude u potpunosti makar ispravan, ali budući da se izvole Duhu Svetom, tj. volji Božjoj da neko bude izabran za Episkopa onda znamo, jer Bog je istina, pravda i ljubav, da kada Crkva bira Episkopa tu nema greške. Naravno, to ne znači da je sam podvig i trud Episkopa nešto što ide po automatizmu i da nisu moguće i ljudske pogreške i ljudski promašaji. Međutim, kada je reč o izboru – tu nema greške, a kada je reč o podvigu – njemu je neophodna i naša sloboda, naš trud i napor. Ako toga ima, onda ta početna ispravna odluka biva, oprostite na izrazu, pun pogodak i na kraju podvig“.

U besedi nakon liturgije patrijarh Porfirije je istakao da kod izbora episkopa u crkvi Hristovoj, nema greške, da se episkopi biraju sa blagoslovom Duha Svetoga, ali da je dalji podvig izabranog neophodan. Govorio je o Crkvi kao svetoj zajednici okupljenoj oko episkopa – ne zato što je on bolji od drugih ili zato što je bezgrešan, već zato što je episkop ikona Hristova.

“Dragi vladiko, Vi ste pokazali da znate da se poistovećujete sa Hristom i sa bližnjima. Više od pola svog života ste proveli na Kosovu – raspetom, stradalnom, ali mestu Vaskrsenja i Vaskrsavanja i pobede, pre svega pobede Istine Hristove i ljubavi Njegove. Pokazali ste da možete do krajnjih mogućih granica svoju slobodu da podredite slobodi u Hristu, kroz poslušanje u našim životima realizovana. Imajući poslušanje prema Crkvi, poistovetili ste se sa svakim čovekom sa kojim ste imali susret, najpre sa našim narodom mnogostradalnim, vermin, pravoslavnim, ali i sa drugim ljudima, sa Albancima, imali ste mesta u svojoj duši i svom srcu da svima svedočite Hrista raspetog i vaskrslog. Mi episkopi, Vam želimo da ostanete na tom putu i da ga sada kao izabrani episkop Crkve još snažnije svedočite” rekao je patrijarh“.

Nakon što je primio episkopski žezal, episkop Ilarion je uputio reči zahvalnosti najpre “jednome u trojici Bogu”, Crkvi a posebno roditeljima ocu Iliji i majci Danici, bratu Marku i svim precima. Zablagodario je Svetom Nikolaju, prijateljima, učiteljima i vaspitačima, mladosti i teatru. Zahvalio je svima i svemu što mu se na životnom putu našlo a što je za konačište imalo život u Hristu, i kroz suze je pomenuo dolazak na Kosovo, u bratstvo svetog manastira Svetog Stefana Dećanskog.

“Zahvaljujem putu koji me je odveo “onamo, namo, za brda ona”, pod zeleni gaj u najčudesnije mesto na svetu….. Hvala Svetom Kralju Stefanu Dečanskome domaćinu obitelji koja je za mene postal agora otkrovenja, gornja odaja mesto vaskrsenjua i vaznesenja, mesto silaska Svetog Duha. U domu spasovom Nemanjićskoj Carskoj lavri manastiru Visoki Dečani, našao sam Boga, ja nedostojni” rekao je episkop Ilarion.

Zahvalio je svim Kosovcima na mnogim lekcijama, koje je od ovog jednostavnog naroda naučio.

Pored mnogobrojnog blagočestivog naroda svetoj Liturgiji su prisustvovali potpredsednik Vlade Republike Srbije i ministar odbrane g. g. Miloš Vučević, ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja g. Nikola Selaković, ministar zdravlja dr Danica Grujić, direktor Кancelarije za Кosovo i Metohiju dr Petar Petković, direktor Uprave za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama dr Vladimir Roganović, direktor Uprave za sardnju s dijasporom i Srbima u regionu g. Arno Gujon, prestavnici crkava i verskih zajednicama, dramski umetnici Voja Brajović, Tanja Bošković, Milica Mihajlović, Nenad Jezdić i Branislav Zeremski, mnogobrojni poslenici kulturnog i javnog života prestonice. SPC

Categories: Društvo

Leave a Reply