U petak je Komitet za hitna pitanja Fudbalskog saveza BiH sa pet glasova za i jednim protiv odlučio da će se utakmica igrati.

Iz Ukrajine je zatraženo da takva utakmica bude otkazana jer su ruski klubovi i reprezentacije pod sankcijama UEFA.

Ipak, UEFA navodi da nema prepreka da se utakmica održi. „Prijateljske utakmice nisu deo UEFA takmičenja i kao takve su van nadležnosti i odgovornosti UEFA. Predložena utakmica nije u suprotnosti sa odlukom Izvršnog odbora UEFA da suspenduje ruske timove iz UEFA takmičenja“, navedeno je iz UEFA.

Valja, medjutim znati da je u Bosni i Hercegovini je počela predizborna kampanja. To je prilika da se zategne sve što se zategnuti može i da se podignu tenzije što više, jer neki profitiraju samo na svađi i strahu i na tome vešto zarađuju glasove birača. U igri nisu samo nacija, religija, ljudska prava i ne znam koje sve još krupne riječi. Svaka sitnica se koristi da se zakuha pa da se na tom ubere koji poen. Sport je idealno područje za takve stvari, jer sport, a posebno nogomet, mnogi prate. E, tu je sad prava borba, kao da je baš to životno pitanje, treba li Bosna i Hercegovina igrati prijateljsku nogometnu utakmicu protiv Rusije ili ne? Oglašavaju se pojedinci, navija se za ovu ili onu opciju, oglašavaju se i igrači. Između ostalih, vidim da se o tom pitanju izjašnjava i Dario Srna, poznati hrvatski reprezentativac bosanskih korijena, koji je veliki dio karijere proveo u Ukrajini. Uz njegovu izjavu je i njegova fotografija pored jednog saobraćajnog znaka u Ukrajini. Ali ja ovdje neću pisati ništa dalje o predizbornoj kampanji u Bosni i Hercegovini ni o spornoj utakmici. Pažnju mi je privukao znak pored koga se fotografirao Dario Srna. Na prvi pogled, ništa neobično: to je znak pred raskrsnicom na kom piše na koju se stranu ide za Harkov, Donjeck i Mariupolj i koliko ima kilometara do tih mjesta. Rječi su ispisane na ukrajinskom i na engleskom jeziku. Ruskog nema. Sudeći po navedenoj kilometraži, očito je da je taj znak na području istočne Ukrajine gdje žive većinom etnički Rusi, a gdje i ostali govore ruski jezik. I šta želim time reći? Ništa, želim samo ponoviti da mi je to upalo u oči. A i da ponudim neki zaključak, ne vrijedi, svako bi opet ostao pri svome…

Izvor-foto: Agencije i portali, Ivo Kobas, logicno