Jelena Anžujska, supruga Uroša Nemanjića, podigla je mnoge crkve i manastire od kojih je najpoznatiji Gradac, gdje je sahranjena.

Hiljade cvjetova, od golubije sivih do tamno ružičastih, zavijorili su se te 1250. godine u dolini Ibra. U novu domovinu Jelena Anžujska je stigla sa mirisom jorgovana, koji su tu posađeni po naredbi njenog buduća supruga, kralja Uroša Nemanjića.

Bila je to oda poštovanja i nježnosti vladara Raške prema ženi koja će na prvi pogled zavoljeti srpsku zemlju. Ko je po porijeklu bila nova vladarka, ostalo je da lebdi između nekoliko zapisa, nikada do kraja potvrđenih. Ono što je sigurno jeste da se udala za Uroša Nemanjića i da mu je rodila sinove Dragutina i Milutina. I sigurno je da se po mnogo čemu razlikovala od srpskih vladarki.

Znala je, htjela je i činila mnogo a koliko je bila mudra, jasno je bilo po tome što su je cijenili “i pravoslavci i Latini”. Svi su se divili njenom obrazovanju, činjenici da je govorila nekoliko stranih jezika, razumijela se u sveto i svjetovno. Bila je jedna od najprosvijećenijih ličnosti toga vremena. Na svom dvoru, smještenom na samom rubu Kosova i Metohije, organizovala je prepisivanje knjiga, koje je kasnije poklanjala. Imala je biblioteku, u to vrijeme zvanu “knjigohranilište”. U želji da pomogne siromašnim djevojkama, osnovala je za njih školu, gde ih je učila pismenosti, pobožnosti i ručnom radu, uz miraz ih udavala, a potom na njihovo mjesto dovodila one kojima je tek trebalo pomoći. Kraljica Jelena se brinula o siromašnima, davajući im hranu i odjeću, a bolesne tješila i hrabrila. Istorija je pamti kao veliku dobrotvorku i ktitorku. Pripisuje joj se da je podigla manastir za pravoslavne monahe i to u Stonu, na mjestu porušene Bogorodičine crkve. Njena najznačajnija zadužbina je Gradac. Nikao je na obodu Golije i osnovan je kao veliki i bogat manastir, u ime presvete Bogorodice.

Jelena Anžujska je sve vrijeme nadgledala njegovu gradnju, izabrala je monahe koji će tu boraviti, poklonila mu imanje. Kada je odlučila da se zamonaši, učinila je to u crkvi Svetog Nikole u Skadru

Iako se ozbiljno razboljela, kraljica Jelena je doživela duboku starost. Kako je i željela, sahranjena je u manastiru Gradac, a na poslednji ispraćaj su došli ne samo duhovni i svjetovni velikodostojnici, nego i mnogo siromašnih i nesrećnih, kojima je tokom života pomagala.

Tri godine poslije smrti, Jelena ja proglašena svetiteljkom. „Kada je prošlo tri godine, Bog javlja svoju brzu blagodat, koju je sam zavještao izabranima svojim. Nekim proviđenjem u snu, javi se jednome od izabranih monaha. I tako je otvorivši raku, gdje bješe pogrebeno njezino tijelo u zemlji, i nađoše ga nepovrijeđeno, gdje leži kao u rosi.“