Suze strepnje, tuge i radosti!
-Ne brinite Mira nam je dobro. Živa je. Povredjena je ali sve će biti uredu. Nemoj da plačete.
Ovim rečima se juče popodne, u trenutku kada je “Kurir“ bio u kući porodice Veličković, čija je ćerka, kaetkinja, povredjena prilikom eksplozije granate na Pasuljanskim livadama kod Paraćina, javio telefonom sin Miloš koji se tog trenutka kao ugovorac u VS našao na Pasuljanskim livadama.
-Sa Zoranom smo jutros izašli do njive da završimo od juče. Odjednom me je, mislimd da je bilo oko devet, nešto preseklo preko stomaka. Rekoh suprugu, ajde da zavšimo pa da idemo. Dok sam išla da popijem vodu u hladovini zazvonio je “mobilni“. Bila sam iznenadjena kada sam čula da se javlja sin Miloš. Kaže mama kako ste, možda ste čuli, a možda ali Mirjana je lakše povredjena od eksplozije koja se dogodila. Ja sam uz nju. Čućemo se kasnije, priča suznih očiju Dušanka, majka povredjene kadetkinje Mirjane Veličković.
-Kada smo došli kući, a ono telefoni zvone “kao ludi“. Svi pitaju, kako smo, a niko da nam kaže zašto zove. Svi nekako okolišu. Pitaju šta radite kako je Mirjana, kako je Miloš. Onda sam na sledeći poziv mora da pitam. Čekaj, ti odavno nisi zvao a sada i ti i tvoj brat zovete za kratko vreme, šta vas interesuje i onda mi on reče. Mnogo nas znaju, imamo veliku rodbinu, prijatelje. Zovu sa svih strana, pa ljudi neznaju kako će. Hvala svima što ppitaju. Hvala “Kuriru“ koji nas je posetio i rekao da je naša Mirjana dobro.
Deda Ilija Veličković, šeta po dvorištu. Suze same naviru. Miloš je njegov ponos i dika. Čuo se sa njim i javio mu za Mirjanu. Oko njega su rodjaci, prijatelji. Okupljeni se raspituju koliko je povredjeno, podavili su rukave i odmah bi do transfuzije da daju krv ako treba.
U dvorište ulaze Mirjanine najbolje drugarice. Očekivale su je da dodje za ferije. Spremale su se za druženje i za “Vlasinsko leto“. Ona je pravi drug i šmeker, a Miloš je bio majstor za štimung. Okupljaju se ljudi čuli su. Mirjana je trebala da završi, četvrta godina. Miloš je ugovorac u Vojsci Srbije. O njemu smo čuli sve najbolje kao i o Mirjani. Tog trenutka Miloš se našao na Pasuljanskim Livadama i eto kakve sudbine da pomogne sestri u situaciji kada je povredjena.
-Dolazi rodbina. Spremamo se sutra idemo za Beograd da posetimo našu mezimicu Mirjanu. Evo ponovo zovu da nam kažu da ne brinemo. Hvala svima koji pitaju za našu ćerku, poručuju Dušanka i Zoran Veličković iz Surdulice.
Categories: Hronika