Posle dvoipomesečne akcije spašavanja od velikog snega, hladnoće, gladi i vukova, u kojoj je učestvovalo preko 300 lovaca udruženja „Vrla“, lokalna samouprava u Surdulici postala je vlasnik 120 divljih konja. Napušteni pastuvi, kobile i ždrebad četrdesetak godina u krdima žive u brdovitom ataru sela Božica i na udaru su ne samo planinskih predatora, već i konjske mafije, koja konje pod okriljem noći hvata i kamionima odvozi u klanice.
Novica Tončev, predsednik opštine Surdulica napominje da se divlji konji kao prirodna retkost u Srbiji trenutno nalaze u „Simpovoj“ farmi na Vlasini i da će uskoro da postanu retka turistička atrakcija na Vlasini. Opština Surdulica preuzela je brigu o konjima, koje su zbog migracija i odlaska iz Božice i okolnih sela vlasnici ostavljali na ledini, jer nisu želeli da ih ubiju.
-Zbog odlaska iz Božice, “trbuhom za kruhom“, vlasnici su u prirodu pre četrdesetak godina pustili tridesetak konja, koji su vremenom postali divlji. Krdo divljih konja godinama se uvećavalo. Imali su jak odbrambeni nagon i odolevali su vukovima, lisicama i psima lutalicama. Konji su silazili do Božice, a zimi bi odlazili u brdska bespuća seoskog atara. Zbog velikih snežnih nanosa, hladnoće, nedostatka hrane i divljih zveri mnogi konji bili su ugroženi. Zato su lovci uspešno organizovali akciju hranjenja, hvatanja i odvoženja konja na Vlasinu. Akcija spašavanja konja trajala je dva i po meseca. Sredinom januara lovci su pronašli i nekoliko uginulih konja. Za ishranu, medicinsko zbrinjavanje i smetšaj divljih konja opština Surdulica je iz budžeta izdvojila preko 5,5 miliona dinara. Troškovi brige o divljim konjima mesečno dostižu 600.000 dinara, objašnjava Tončev.
Posredstvom društvenih mreža lovci su se za pomoć obratili korisnicima interneta. Ubrzo je formirana fejs grupa „Pomognimo divljim konjima na Vlasini“, koja je okupila preko hiljadu članova. Oni su za spas divljih konja obezbedili više 200.000 dinara.
– Zaista je bilo teško i naporno lovcima da po ciči zimi odolevaju velikim snežnim nanosima i hladnoći, pronalaze, prihranjuju, hvataju i smeštaju ugrožene konje. Nosili su lovci bale sena na brojne ćuvike iznad Božice i spašavali životinje. Dugo je trajalo spašavanje konja od snega, hladnoće i gladnih vukova. Ponosni smo što je akcija spašavanja divljih konja uspešno izvedena i što se sada nalaze na sigurnom. Divlji konji pravi su dragulj područja oko Vlasine i gotovo da ih više nema u Srbiji. Nastojaćemo da uhvatimo i preostale konje, jer ima dojava da se u ataru Božice noću pojavljuju kamioni i nepoznati ljudi, koji hvataju ždrebne kobile, tovare ih i teraju u nepoznatom pravcu, naglašava predsednik Lovačkog udruženja „Vrla“ Dragan Kostadinović.
Pretpostavlja se da u brdima iznad Božice ima još pedesetak divljih konja, kojima preti opasnost da ih konjska mafija u klanicama pretvori u kobasice i druge jako tražene preradjevine. Da konji tek tako ne bi završili u klanicama, vlast u Surdulici proverava one koji se jave kao vlasnici. Ko dokaže da je neki konj njegov, moraće da plati sve izdatke koje je opština imala zbog veterinarskog pregleda, nege, ishrane i smeštaja divljih konja. I ne samo to. Potencijalni vlasnik platiće i kaznu za nebrigu i zanemarivanje konja. Veterinarski inspektori u Surdulici tvrde da za sada niko nije vlasnik divljih konja, osim opštine Surdulica.
Categories: Ljudi i događaji
tek sada videla ovaj tekst. 🙂
http://denigirl.wordpress.com/2012/03/14/i-konje-ubijaju-zar-ne/