Neretko se dešava da kupci u tržnim centrima i trgovinama slučajno obore, razbiju ili polome neki od proizvoda te taj isti proizvod moraju da plate, barem im tako predstave prodavci. Potvrdila je to i gospodja Suzana N. koja je u jednoj trgovini razbila bočicu jednog proizvoda te je isti morala platiti. Desilo se to sasvim slučajno, dok sam prolazila između redova sa policama, tašnom sam zakačila proizvod koji je pao sa police i razbio se. Radnice u trgovini su tražile da to i platim – kazala je Suzana. Međutim kako kažu u Organizaciji za zaštitu potrošača tek kupovinom proizvoda „rizik uništenja (lomljenja) ili oštećenja prelazi na potrošača“. –Zakonom o obligacionim odnosima propisano je da roba koja je izložena na policama s cenom predstavlja ponudu za kupca, potrošača, i do momenta kupovine proizvoda i predaje stvari kupcu, rizik slučajnog lomljenja ili oštećenja stvari snosi trgovac koji je takvu robu izložio u trgovini – pojašnjavaju iz Organizacije. Trgovine su često pretrpane robom te se kupci hteli ili ne, moraju provlačiti između polica. –Trgovci moraju biti svesni tog rizika, da se zbog prenatrpanosti robom i skučenog manipulativnog prostora za potrošače, mogu desiti oštećenja ili propast robe – vele iz OP-a. Iz OP-a dalje navode da je Pravilnikom o uslovima minimalne tehničke opremljenosti poslovnih prostorija za obavljanje trgovinske djelatnosti u Srbiji propisano da prodavnice moraju biti opremljene policama, tezgama, prodajnim stolovima tako da širina opreme između njih iznosi najmanje 1,20 metra i omogućava nesmetano kretanje kupcima i zaposlenom osoblju. Prostor za potrošače ne sme biti zakrčen robama, niti ambalažom korišćenih proizvoda. Roba u prodavnici se ne smije držati ispred vitrina i polica. Trgovci su obavezni da prodaju proizvode odnosno pružaju usluge potrošačima na način koji nije u suprotnosti s dobrim poslovnim običajima. Zakonom o zaštiti potrošača u Srbiji predviđena je novčana kazna za trgovca ukoliko prodaje robu protivno dobrim poslovnim običajima. –Stalno ukazujemo na osnovno potrošačko pravo izbora u smislu da za svoj novac imaju pravo na robu jednakog kvaliteta, bez nepotrebnih komplikacija s trgovcima, te da biraju trgovine u kojima se njihova prava ne dovode u pitanje i svaki put kad im se desi kršenje prava, reaguju i kontaktiraju tržišnu inspekciju i druge organe nadležne za zaštitu potrošača – poručuju iz OP-a. Neophodno je, ističu, i povećati inspekcijski nadzor kako bi trgovci svoju praksu podveli pod zakonske okvire kako ih ni potrošači, kupci, ne bi izbegavali.