Godina dana je od njegovog odlaska. Andrija je svoju fudbalsku biografiju, svoju ulogu u igri, svoj stil, pristup, svoju, teološki rečeno svrhu bivanja na terenu, ispisao najljepšim slovima. Pokazao je na terenu, da borba do samog kraja, nekada nemoguće može pretvoriti u moguće. Svaki gol, svaki pas,svaki napad, svaki bijeg, sve se to u Andriji slilo u simbol ljudske duhovne vrline, u najvišu emanaciju njenu, u onaj čas kada nastupa skoromnost pred neskromnošču. Čovjek se po skromnosti i stidu poznaje. To je Andrija znao i to je ispovjedao. I zato je najveći: u svoj fudbal, koji je tako lako pretvarao u umjetnost, unosio je sopstevnu skromnost pred neskromnošću svijeta, u kojem je živio. Pravim zvijezdama, trajnim sportskim ikonama, ostaje samo da sijaju. Najbolji je igrač je onaj koji je to onda kada je neophodno, u najvažnijim utakmica sezone.