Na svetinju sa oružjem došli

U Ulcinju na obali mora
Skupila se vražija ordija
Otpadnici od Boga i ljudi
Ruše konak Svetog Vasilija

Skupili se, sve gori od goreg
I temelje svetog mjesta ruše
Zbog ovoga ogavnoga čina
U paklu će’ da im gore duše

Na svetinju sa oružjem došli
I ogromne doveli bagere
Bez imalo stida i sramote
Udaraju na simbole vjere

Policija budnim okom motri
Bager tuče , temelji se krune
Dok odozgor iz nebeskog carstva
Gromkim glasom, Vladika ih kune

„Vidite li da Hrist danas plače
Dok se đavo iz prikrajka smješka
Zbog ovoga neljudskoga čina
Pašće na vas, anatema teška

Kroz vaše je neljudsko činjenje
Danas đavo na Boga kidisa
Razmislite malo nesrećnici
Sjetite se Mahmutović Isa

Sjetite se toga div’ čojeka
Što je rođen u Bijelo Polje
Što neljudsko odbi naređenje
Da hrišćanske ruši bogomolje

Toga dana Mahmutović Iso
Viteštvo je pokazo na djelu
Kad Brozovim dželatima reče
“ Ja ne mogu da rušim kapelu “

Izvršiti naređenje neću
Ne bojim se kazne i otkaza „
Te s’ Lovćena u Bijelo Polje
Ode Iso, čistoga obraza

Ode Iso u Bijelo Polje
I na Lovćen ne vrati se više
Al’ o njemu istorija srpska
I dan danas hvalospjeve piše

Iso nije vjerovo u Hrista
Molio se Alahu i Dinu
Ali će ga srpski narod vječno
Slavit kano ljudsku veličinu

Pa se čudim da nijednom od vas
Kroz um ljudska ne prostruja miso
Da ni jedan, sam sebi ne reče
“ Biću kao Mahmutović Iso “

Da je sreće bili bi ste ljudi
Ne bi’ jedan u svetinju taka’
Čojstvo vaše od zrna je manje
Obraz vam je tanji nego dlaka

A ja kao pjesnik srpskog roda
Čiju ruku Božja volja vodi
Na kraju ću reći samo jedno
“ Kuku majci, što vas takve rodi “

Slavko Perošević, In4S