Trajan kao objekti koje gradio.
Najstariji graditelj Avalskog tornja, Dragomir Glišić, u svom rodnom selu Djindjuši kod Leskovca u krugu najuže porodice proslavio je stoti rodjendan.
Život krepkog Dragomira nije nimalo mazio. Zbog pečalbarskog posla je napustio rodno selo i preselio se u Beograd gde je radio na izgradnji Avalskog tornja. Nije bilo lako ni njemu ni njegovoj porodici. Njegov sin Vojislav Glišić priča kako zbog jake zime otac nije dolazio kući četiri dana. Majka me poslala da odem na avlu i vidim šta radi otac. Našao sam ga sa ostalim dundjerima kako se greje na gradilištu.Kaže da nije mogao da dodje jer nije bilo prevoza, a nije mogao da viče da nam se javi, veli Vojislav i dodaje da je njegov otac i u ovim godinama uvek spreman za šalu.
Inače Dragomir se malo teže kreće zbog lošeg vida. Izvršava svakodnevne obaveze, a od testere i sekire se ne odvaja. Tko je bilo pre samog početka proslave stotog rodjendana. Slavljenik stotok rodjendana je jedinaca i napominje da je najsrećniji kada se oko njega okupi cela familija, sin i ćerka, unuci i praunuci ima ih 18. –Otac očekuje da uskoro postane čukundeda, veli Dragomirova kći Danica.
Inače, Dragomir Glišić je ponos Djindjuše i čitavog kraja, na njegov stoti rodjendan se okupilo skoro celo selo sa željom da još dugo poživi.

